Motel Sretno

Motel “Sretno” je je od marta/ožujka do juna/lipnja 1993. godine služio kao zatočenički objekat za osobe srpske i hrvatske nacionalnosti. Upravu nad objektom je imala ARBiH, gdje je bilo smješteno njih 16, u prostoriji koja je bila u podrumu motela. Prostorija se sastojala od jednog užeg dijela u kojem su zatočenici bili zatvoreni, te jednog šireg dijela u kojem je vršeno ispitivanje. Ta dva dijela bila su uređena na način da su, kad bi se jedan zatočenik nalazio na ispitivanju, ostali mogli vidjeti tok ispitivanja. Svi zatočenici su bili podvrgnuti svakodnevnom zlostavljanju i premlaćivanju. 19. maja/svibnja 1993. svi zatočenici su pušteni na slobodu. Ranko Popović je u motelu “Sretno” ostao do 21. juna/lipnja 1993. godine, kada je premješten u Muzičku školu u Zenici.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je osudio komandanta 3. korpusa Armije RBiH Envera Hadžihasanovića na zatvorsku kaznu u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci i načelnika Štaba 7. muslimanske brdske brigade 3. korpusa ARBiH Amira Kuburu na zatvorsku kaznu u trajanju od 2 godine.