Osnovna škola Dvor, Republika Hrvatska

U objekt nekadašnje Osnovne škole 1. maj, a sada OŠ Dvor, 5. kolovoza/avgusta 1995. godine je, tokom akcije „Oluja“ evakuisano pedesetak štićenika srpske i hrvatske nacionalosti, iz psihijatrijske bolnice i Doma za starije Petrinja. Oni koji su bili fizički sposobni, ili su imali članove obitelji koji su im bili u prilici pomoći, napustili su školu priključivši se izbjegličkoj koloni prema BiH. Devetero preostalih uglavnom su patili od ozbiljnih tjelesnih i mentalnih invaliditeta koji su ih spriječili da samostalno potraže sigurnost izvan škole. Tokom bitke za Dvor 8. 8. 1995. nešto prije 15 sati, u školu je ušla grupa neidentifikovanih vojnika te ustrijelila preostale civile u školi. Dok je u blizini škole ubijena i deseta žrtva, kao i bračni par Ivelić, ali povezanost ova dva zločina sa zločinom u školi nije utvrđena.
U neposrednoj je blizini - na školskim igralištima – bio smješten danski bataljon mirovnih snaga Ujedinjenih nacija. Jedan danski vojnik je 2011. priznao da je zajedno sa drugim pripadnicima UN-a gledao zločin. Ni nakon 30 godina nisu poznata imena izvršilaca zločina. U tom periodu na području Dvora mješalo se više različitih vojski: Hrvatska vojska (HV), Srpska vojska Krajine (SVK), Peti korpus Armije Republike BiH (ARBiH), uz prisustvo formacija Ujedinjenih nacija i Vojske Republike Srpske (VRS) što je uslovilo da su, sa raznih strana, za zločin u Osnovnoj školi Dvor optuživane sve tri umješane vojske.

Tužilaštvo za ratne zločine Srbije formiralo je 2011. godine predmet za zločin nad civilima u Dvoru na Uni iz agvusta/kolovoza 1995. godine. Srpski tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević je sa hrvatskim kolegama godinu kasnije u Kopenhagenu započeo saslušavanje četvorice danskih vojnika i novinara koji je objelodanio detalje zločina u Dvoru na Uni u avgustu/kolovozu 1995. godine.
Likvidacija hendikepiranih ljudi tokom operacije hrvatske vojske „Oluja“ 1995. godine u OŠ Dvoru prvi je krivični predmet u Srbiji u kojem Tužilaštvo za ratne zločine počinje primjenu tužilačke istrage. To je prvi slučaj u kojem srpsko i hrvatsko tužilaštvo zajednički saslušavaju svjedoke. Za masakr u školi do danas niko nije procesuiran niti je podignuta optužnica, a Hrvatska i Srbija međusobno se optužuju za ovaj jezivi zločin.