Karaman kuća

Privatna kuća Nusreta Karamana u Miljevini tzv. “Karaman kuća” služila je kao logor za žene i djevojčice bošnjačke nacionalnosti od juna/lipnja do oktobra/listopada 1992 godine. Mjesto zatočenja je bilo u nadležnosti Vojske Republike Srpske koji su nad osobama ženskog spola, ženama i djevočicama, vršili silovanja, kao i fizičko i psihičko zlostavljanje. Takođe, vojnici VRS su između sebe pomagali drugima da siluju žene, te su ih podvrgavali nehumanim uslovima, premlaćivanjem i prijetnjama.

Sud BiH je osudio je Neđu Samardžića na dugotrajnu kaznu zatvora u trajanju od 24. godine, jer je u periodu između juna/lipnja i septembra/rujna 1992. godine, zajedno sa dvojicom drugih, pomagao u držanju u seksualnom ropstvu, u Karamanovoj kući, više žena bošnjačke narodnosti, među kojima su bile dvije maloljetne, koje su svakodnevno prisiljavane na seksualne odnose sa vojnicima, i razne poslove. Samardžić je silovao zatočene žene, a posebno jednu koju je „držao sa sebe“.
Sud BiH je osudio Radovana Stankovića jer je u periodu između augusta/kolovoza i oktobra/listopada 1992. godine, zajedno sa drugim licima učestvovao u uspostavljanju zatočeničkog centra za žene zvanog „javna kuća“, tzv. ”Karaman kuća”, gdje su optuženi i drugi vojnici doveli i zatvorili najmanje devet ženskih osoba, od kojih su mnoge bile maloljetne. Radovan Stanković je osuđen na 20. godina kazne zatvora.