Hotel Vilina vlas

Hotel Vilina vlas je od maja/svibnja do jula/srpnja 1992. godine bio u funkciji zatočeničkog objekta za žene bošnjačke nacionalnosti, pod kontrolom srpske paravojne formacije "Osvetnici", koja je djelovala u sastavu višegradske brigade VRS. Zatočenice su bile izložene zlostavljanju i seksualnom nasilju. Najmanje jedna osoba je ubijena ili je smrtno stradala od posljedica zlostavljanja u objektu. U objekt su sprovedene i zlostavljane osobe otete u Sjeverinu te su kasnije ubijene.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je za zločine počinjene u Višegradu osudio komadanta paravojne jedinice Osvetnici, Milana Lukića, na doživotnu zatvorsku kaznu, i pripadnika ove paravojne grupe, Sredoje Lukića, na zatvorsku kaznu u trajanju od 30 godina.
Sud BiH je osudio pripadnika rezervnog sastava policije SJB-a Višegrad, Nenada Tanaskovića, na zatvorsku kaznu u trajanju od 8 godina, a Olivera Krsmanovića, pripadnika VRS-a, na 18. godina zatvora.
Apelaciono vijeće Odjela I za ratne zločine Suda BiH je 20. februara 2009. godine donijelo presudu Željku Leleku, kojom se osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 16 godina za krivično djelo zločin protiv čovječnosti u Višegradu, uključujući i silovanja u hotelu Vilina Vlas.