Duhanska stanica

Objekat duhanske stanice je u periodu od maja/svibnja 1993. godine do marta/ožujka 1994. godine imao funkciju zatočeničkog objekta za zarobljene vojnike bošnjačke nacionalnosti, pod kontrolom Kažnjeničke bojne Hrvatskog vijeća obrane. Objektu su imali pristup i pripadnici bojne Poskok. Zatočeni su fizički zlostavljani, tjerani na prisilni rad i prisilno premještani.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je za krivična djela mučenja, kao zločin protiv čovječnosti i teške povrede Ženevskih konvencija, po komandnoj odgovornosti i kao počinioca u Duhanskoj stanici u Širokom Brijegu osudio Mladena Naletilića “Tutu”, osnivača i komandanta Kažnjeničke bojne, na 20 godina zatvora. Vinko Martinović “Štela”, komandant podjedinice Kažnjeničke bojne, poznate pod nazivima Anti-teroristička grupa (ATG) “Mrmak”, kasnije ime promijenjeno u ATG “Vinko Škrobo”, oslobođen je po ovoj tački optužnice.
Kantonalni sud u Mostaru je za zločine protiv ratnih zarobljenika osudio Romea Blaževića, pripadnika Kažnjeničke bojne na tri godine zatvora. Presudu je potvrdio Vrhovni sud Federacije BiH, no Blažević je pobjegao u Hrvatsku. Na izdržavanje kazne se javio 2008. godine u Hrvatskoj, kada ga je pomilovao tadašnji hrvatski predsjednik Stjepan Mesić. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je u 29.11.2017. godine objavio pravosnažnu presudu šestorici bivših čelnika Hrvatske zajednice Herceg-Bosna, a kasnije Republike Herceg-Bosne za zločine počinjene nad Bošnjacima i drugim nehrvatima od 1993. do 1994. godine. MKSJ je osudio Jadranka Prlića na 25 godina zatvora, ministara obrane Bruna Stojića i zapovjednike Hrvatskog vijeća obrane Slobodana Praljka i Milivoja Petkovića na po 20, zapovjednika Vojne policije Valentina Ćorića na 16, a predstojnika Ureda za razmjenu zarobljenika Berislava Pušića, na 10 godina zatvora.