Aktivisti iz Bosne i Hercegovine obilježili su mjesta stradanja na području Bileće i Nevesinja. Obilježeno je ukupno osam lokacija koja su vezana za stradanje nesrpskog stanovništva tokom rata 1992-1995. Radi se o mjestima zatočenja, ubistava i masovnih grobnica koja nisu obilježena.
U 16. akciji obilježavanja neobilježenih mjesta stradanja u Bosni i Hercegovini aktivisti su obilježili ukupno osam lokacija. U Bileći su obilježeni objekti kasarne JNA “Moša Pijade” koja je i danas aktivna kasarna u nadležnosti Oružanih snaga BiH, nekadašnji “Đački dom” u kojem su danas smještene entitetske i lokalne institucije, nekadašnji Dom JNA u Nevesinju i objekat “Alatnice” u istom gradu. Na području Istočnog Mostara i naselja Zijemlje obilježene su lokacije koje su vezane za stradanje Nevesinjaca a radi se o objektu osnovne škole u Dnopolju te jamama Dubravica-Breza i Doline-Kušići. Također, na području Konjica, na lokalitetu Boračkog jezera, obilježena je lokacija bivšeg policijskog odmarališta i kafića “Strela” koji je također vezan za stradanje Nevesinjaca.
“U ovoj akciji obilježavanja neobilježenih mjesta stradanja u BiH obilježili smo mjesta stradanja na području Hercegovine. Posjetili smo lokalne zajednice Istočni Mostar, Bileću i Nevesinje i obilježili lokacije koje još uvijek nemaju dostojan memorijal patnji koja se na tom mjestu dogodila. Jedna od lokacija koju smo obilježili je i nekadašnji kafe bar “Strela” i bivše policijsko odmaralište koji je tokom 1992. služio kao mjesto zatočenja za osobe bošnjačke nacionalnosti sa područja Nevesinja”, kazao je Dalmir Mišković.
Senad Omerika, koji se bavi istraživanjem i dokumentovanjem stradanja nevesinjskih Bošnjaka i Hrvata, kaže da se stradanja ove dvije zajednice mogu svesti na period od 14. 6. do 30. 6. 1992. godine.
“U tom je periodu ubijeno 305 osoba bošnjačke i 12 osoba hrvatske nacionalnosti. Kada se gleda procentualno, ubijeno je oko 10 posto od ukupnog broja bošnjačkog stanovništva u Nevesinju što, nažalost, Nevesinje po toj crnoj statistici dovodi odmah iza Srebrenice. Među ubijenima je bilo 26 djece, a jedno od te djece nije imalo ni ime jer je rođeno u zbijegu. Što se tiče samih lokacija, planine oko Nevesinja su prepune masovnih i pojedinačnih masovnih grobnica, preko 20 je masovnih grobnica a na samo tri su postavljena odgovarajuća spomen-obilježja. Ovdje ne može da se zaobiđu mjesta poput jame Dubravica-Breza gdje strijeljano i bačeno 26 muškaraca kao i jame Dolina-Kušići gdje je ekshumirano 12 tijela nevesinjskih Bošnjaka”, pojašnjava Omerika dodajući da su lokacije gdje su još pronađene masovne grobnice i Kiser iznad Boračkog jezera, jama Lipovača iznad Nevesinja, Teleća lastva kao sekundarna masovna grobnica… Neka od mjesta zatočenja, osim spomenute lokacije na Boračkom jezeru, su i škola u Dnopolju u Zijemljima kao i prostorije “Alatnice” i Doma JNA u samom Nevesinju.
Za zločine na području Nevesinja osuđen je na Sudu BiH po zapovjednoj odgovornosti Krsto Savić, bivši načelnik Centra javne bezbednosti Trebinje, na 17 godina. Sud BiH je na osnovu sporazuma o priznanju krivnje osudio na pet godina zatvora i Radivoja Soldu, kao pripadnika VRS, za krivično djelo protivpravno zatvaranje i silovanje, nehumano postupanje i zlostavljanje. Milenko Vuković je osuđen od strane Okružnog suda u Trebinju na godinu i šest mjeseci zatvora zbog zlostavljanja zatočenika u Domu JNA. Također, zločini nad Bošnjacima Nevesinja dio su haške presude i Momčilu Krajišniku koji je osuđen na 20 godina zatvora.
Što se tiče obilježavanja samih mjesta stradanja, Senad Omerika navodi kako na području Nevesinja postoji nekoliko spomenika, ali se oni isključivo nalaze u okviru vjerskih objekata.
“Tu treba biti do kraja pošten i reći da je u selu Kljuna dignut spomenik za 508 ubijenih nevesinjskih Bošnjaka. On jeste u sklopu vjerskog objekta, ali od strane nevesinjskih vlasti nije bilo opstrukcija, na komemoraciji bude i do 5.000 osoba i sve bude uredno. Međutim, svi pokušaji da se to obilježi javno, uz garancije vlasti, dozvole, mislim da od toga nema ništa, da nije sazrelo vrijeme, mislim da ne postoji čovjek koji bi vama ovdje potpisao da vi na nekom određenom mjestu na teritoriji RS-a napravite spomenik. Ali ponavljam, napravljeno je skoro 20 obilježja u općini Nevesinje, ali unutar vjerskih objekata, u selima, a ne na mjestima neposrednog stradanja, odnosno gdje se zločin dogodio”, dodaje Omerika.
Objekt bivše kasarne JNA “Moša Pijade” u Bileći služio je tokom 1992. godine kao krajnje odredište većine zatočenih Bošnjaka i Hrvata s područja cijele Hercegovine i šire. Zatočenici su u objekte kasarne u Bileći dovođeni kao i zatočeni lokalni mještani bošnjačke i hrvatske nacionalnosti iz sela istočne Hercegovine ali i kao ratni zarobljenici, vojnici, koji su zarobljeni prilikom ratnih djelovanja. Kroz objekt je prošlo više stotina zatočenika. Zatočenici su bili podvrgnuti nehumanim uvjetima, zlostavljanju, ispitivanju i premlaćivanju.
Objekt nekadašnjeg Đačkog doma a danas objekt gdje se nalaze Uprava šumarstva, inspekcije itd. služio je u periodu od maja 1992. do decembra 1992. godine kao mjesto zatočenja civilnih osoba hrvatske i bošnjačke nacionalnosti sa područja Hercegovine. U objektu je bilo zatočeno najmanje 80 zatočenika. Zatočenici su bili podvrgnuti nehumanim uvjetima, zlostavljanju, prisilnim premještanjima i premlaćivanjima. Približno polovica zatočenika je 5.10.1992. s članovima obitelji nasilno deportirano u Crnu Goru. Najmanje jedan zatočenik je preminuo od posljedica zlostavljanja na ovoj lokaciji.
Sud Bosne i Hercegovine osudio je prvostupanjski Borisa Bošnjaka kao pripadnika 7. Bataljona VP VRS i zapovjednika straže u kasarni na 10 godina, Miodraga Grubačića na 5 godina i Iliju Đajića na 6 godina zatvora zbog nečovječnog postupanja prema nesrpskim civilima koji su bili zadržani u nekadašnjoj kasarni “Moša Pijade” u Bileći 1992. godine. Žalbeni postupak je u toku. Što se tiče zločina u Đačkom domu Sud BiH pravosnažno je osudio Gorana Vujovića na 6, Miroslava Duku na 12, a Željka Ilića na 5 godina zatvora za zločin protiv čovječnosti. Također, zločini na području Bileće dio su sudskih presuda Momčilu Krajišniku i Mići Stanišiću, kao i već spominjanom Krsti Saviću.
“Zločine ne može niko raditi u moje ime, ime mog naroda, ili bilo čije ime. Svaki zločin je jednostavno zločin i svaka majka jednostavno osjeća žal za onim svojim najbližim, zločin ne može imati ni vjeru ni naciju. Zbog toga ovo što vi radite ima višestruku vrijednost jer sve dok ljudi ne budu svjesni i ne budu otvoreno rekli: ‘Da tu je urađen zločin, uradio ga je taj i taj’, nikad ovo društvo ne može ići naprijed”, poručuje Senad Omerika.
Ukupan broj obilježenih mjesta stradanja ovom akcijom je dostigao brojku od 119. Popis obilježenih lokacija sa podacima o počinjenim zločinima i procesuiranju odgovornih kao i mapa mjesta stradanja dostupni su na web stranici onms.nenasilje.org.
“Važnost obilježavanja ovih lokacija leži u činjenici da želimo da skrenemo pažnju na to da je odgovornost na svima nama, kako ova mjesta tako i sve žrtve, sačuvamo od zaborava. Sjećanjem na mjesta i ljude koji su stradali želimo da ukažemo na važnost prikladnog i dostojanstvenog obilježavanja ovih mjesta kako se nikad nikome više ne bi ponovilo”, rekao je Radomir Radević.
Video sa akcije: