Obilježavanje neobilježenih mjesta stradanja (skraćeno ONMS) podrazumijeva postavljanje privremenih tabli na kojima piše: “Neobilježeno MJESTO STRADANJA – na ovom mjestu su, u proteklom ratu, nad ljudima vršena neljudska djela- ne prepuštajući te događaje zaboravu, solidarišemo se sa svim žrtvama – da se nikada i nikome ne ponovi”.
Neformalna aktivistička grupa (tim ONMS) pridružena Centru za nenasilnu akciju (CNA) uz podršku i učešće članova CNA od 2015. godine obilježava neobilježena mjesta stradanja.
Osnovna ideja potiče još od 2011. godine, kada je na osnovnom treningu iz izgradnje mira jedan od učesnika ispričao kako u njegovom gradu postoji stadion koji je tokom rata korišćen kao logor za zatočene civile i zarobljene vojnike, a u kojem je i njegov otac bio zatočen i zlostavljan. On je izrazio želju da napravi akciju u kojoj bi ispred stadiona razvio veliki transparent na kojem bi pisalo da je to mjesto bilo logor, fotografisao i podijelio fotografije putem društvenih mreža. Nakon treninga je CNA tom učesniku nudila podršku da ovu akciju sprovede u djelo, ali do nje nije došlo. Ta ideja je uobličena u prijedlog mogućih akcija koje su ponuđene grupi učesnica i učesnika Treninga za trenere-ice iz izgradnje mira, koji je održan 2014. godine. Oko ideje se okupila jedna grupa od četvoro ljudi i uz savjetodavnu i materijalnu podršku CNA krenula u njenu razradu i pripremu prvih akcija.
Željeni cilj akcije je bio da se pokaže solidarnost sa žrtvama preko granica razdvajanja unutar bosansko-hercegovačkog društva i time ukaže na nepravedan, selektivan pristup žrtvama u zavisnosti od njihove nacionalnosti, odnosno u zavisnosti od nacionalnosti počinilaca zločina. Takođe, jedan od ciljeva je i osvještavanje ljudi u lokalnim zajednicama ukazujući im da postoje mjesta stradanja koja su najčešće simbol patnje ‘onih drugih’ i prepuštena su zaboravu, čak i negiranju, iako postoje i sudski procesi i činjenice koje su u njima navedene kao nesumnjive. Neka se doživljavavaju kao vlastita sramota i predstavljaju hipoteku kolektivne krivice. Činjenjem tih mjesta vidljivim i upoznavanjem sa događajima za koje ih se veže, ta mjesta neće biti prepuštena zaboravu.
Ciljna grupa ove akcije je javnost u mjestima gdje postoje neobilježena mjesta stradanja i gdje se odnos prema prošlosti posmatra kroz jednostrane dominantne narative. Osjećaj nepravde, nepovjerenja i straha je prisutan u svakodnevnici u svim etničkim zajednicama. Takođe, ne postoji povjerenje kako u domaće, tako ni u međunarodne pravne subjekte koji se bave procesuiranjem zločina. Ovakav vid akcija je usmjeren na propitivanje zajedničke nam prošlosti, kojom ukazujemo na gubitke ljudskih života i patnju, promicanje antiratnog opredjeljenja i želju da se takvi užasi više nikad ne ponove.
Legitimitet za sprovođenje ove aktivnosti imamo kao građani društva u kojem želimo svjetliju budućnost, bez straha i nepravde.
O ideji, razvoju i realizaciji aktivnosti više na: “Osim nesreće, nema ništra drugo”
Tko su ljudi koji stoje iza ove akcije, koja je njihova motivacija, o kakvim mjestima se radi, zašto je to uopće potrebno činiti i koji su učinci ovih akcija, poslušajte u narednih 30 minuta. Kako učiti o prošlosti?