Grupa aktivista uz podršku Centra za nenasilnu akciju u oktobru 2020. godine nastavila je sa akcijom obilježavanja neobilježenih mjesta stradanja u Bosni i Hercegovini. U proteklom periodu obilježeno je pet lokacija: Brčanska Malta u Tuzli, Omladinski dom i prostorije fudbalskog kluba u Rapatnici kod Srebrenika, domovi kulture u Drinjači i Čelopeku i lokacija “Rašidov han” u Snagovu kod Zvornika.
Domovi kulture, škole, sudovi, policijske stanice i druge lokacije tokom rata u Bosni i Hercegovini korištene su kao mjesta zatočenja, mučenja, nehumanog postupanja i ubistava, a nakon rata nisu obilježena na adekvatan način kao mjesta stradanja. Grupa aktivista iz Bosne i Hercegovine već pet godina radi na tome da ovakve lokacije obilježe, iskažu solidarnost sa žrtvama i ukažu na važnost primjerenog obilježavanja svih mjesta stradanja.
“Nažalost, u mnogim slučajevima, radi se o zajednici koja je u nekom mjestu danas manjinska pa im se ne dozvoljava da obilježe mjesta zatočenja, mučenja ili ubistava. Ovom aktivnošću želimo ukazati na takvu praksu koja je prisutna u cijeloj Bosni i Hercegovini, pa i regionu, želimo iskazati podršku i solidarnost sa svim žrtvama koje se godinama bore za pravo na sjećanje te pozvati lokalne vlasti da omoguće i pomognu da se ovakve lokacije obilježe”, navodi članica grupe Tamara Zrnović.
Domovi kulture kao mjesta zatočenja
Mnoge od lokacija koje su bile mjesta zatočenja, mučenja ili ubistava danas su vraćene u prvobitnu funkciju pa se koriste kao škole, sudovi, policijske stanice, domovi kulture…
S druge strane, postoje i objekti koje je danas vrlo teško pronaći jer su nakon rata do temelja porušeni i na njihovim lokacijama podignuti objekti druge namjene. Jedan od objekata koji više ne postoji a koji je bio mjesto zatočenja više desetina civila jeste i Dom kulture u Čelopeku kod Zvornika. U periodu od 29. maja/svibnja do 1. jula/srpnja 1992. godine Dom kulture u Čelopeku pretvoren je u zatočenički objekat za 162 osobe bošnjačke nacionalnosti koji su dovedeni u objekat iz sela Divič. Zatočenici su svakodnevno zlostavljani i premlaćivani, a najmanje 27 osoba je ubijeno. Objekat je bio pod upravom rezervne policije SJB Zvornik, TO Zvornik i paravojne jedinice “Žute ose”. Poslje 1. jula/srpnja 1992. godine, zatočenici su premješteni u logor Batković kod Bijeljine.
I Dom kulture u Drinjači kod Zvornika tokom maja/svibnja 1992. godine pretvoren u zatočenički objekat za više od 80 osoba bošnjačke nacionalnosti. U noći između 30. i 31. maja/svibnja 1992. godine, više od 80 zatvorenika ovog objekta je strijeljano. Upravu nad objektom su imale jedinice VRS-a. Danas se Dom kulture u Drinjači nalazi u ruševnom stanju i nije u funkciji. Jedna od neobilježenih lokacija zatočenja i ubistava zvorničkih Bošnjake je i jedna od graža u mjestu Snagovo kod Zvornika. Pripadnici vojske i policije Republike Srpske su zajedno sa pripadnicima srpskih paravojnih formacija 29. aprila/travnja 1992. godine zarobili grupu civila bošnjačke nacionalnosti koju su sproveli do mjesta “Rašidov Han” u Snagovu. U privatnoj garaži iz pomenute zarobljene grupe osoba pripadnici paravojnih formacija ubili su 36 osoba dok je njih troje ranjeno. Za zločine nad zvorničkim Bošnjacima osuđeno je više osoba pred Sudom u Hagu, Sudom BiH i sudovima u Srbiji. Predmet o počiniteljima zločina u Snagovu nalazi se u fazi istrage.
Nakon obilježavanja lokacija na području Zvornika aktivisti su se sastali i sa predsjednikom Skupštine Grada Zvornika Mersadom Mehmedovićem koga su upoznali sa aktivnošću obilježavanja neobilježenih mjesta stradanja na području Zvornika i drugih mjesta u BiH.
U centru Tuzle aktivisti su obilježili lokaciju na Brčanskoj malti. Pri pokretu kolone vojnika i rezervista JNA iz tuzlanske kasarne „Husinska buna“ na lokalitetu Brčanska malta 15. maja/svibnja 1992. godine došlo je do sukoba između jedinica policije i Teritorijalne odbrane (TO) s jedne i pripadnika Jugoslovenske narodne armije (JNA) s druge strane. Prema podacima Centra za istraživanje ratnih zločina RS-a, tom prilikom su poginula 54 vojnika, dok su 44 ranjena. S druge strane, prema podacima Fondacije “Istina, Pravda, Pomirenje”, tom prilikom su poginula tri pripadnika Stanice javne bezbjednosti Tuzla i 33 vojnika JNA iz kolone.
Poštovanje za sve žrtve
Objekat omladinskog doma u selu Rapatnica kao i pomoćni objekti fudbalskog kluba u ovom mjestu su u periodu od polovine maja/svibnja do sredine augusta/kolovoza 1992. godine pretvoreni u zatočenički objekat za civile srpske nacionalnosti. Upravu nad objektima imala je Vojna policija ARBiH i pripadnici tzv. Lovačke čete. Zatočenici su bili zlostavljani i prisiljavani na prinudni rad. Zatočenici su ostali u Rapatnici do avgusta/kolovoza 1992. godine, kada su prebačeni u zatvor u Tuzli. Sud Bosne i Hercegovine je za ove zločine osudio pripadnika tzv. Lovačke čete Zurahida Mujčinovića na zatvorsku kaznu u trajanju od 8 godina kao i načelnika Vojne bezbjednosti Opštinskog štaba Teritorijalne odbrane Srebrenik Ekrema Ibračevića na zatvorsku kaznu u trajanju od 3 godine.
Aktivistima se tokom obilaska mjesta stradanja u Zvorniku, Tuzli i Srebreniku pridružio i Sinan Alić, predsjednik Fondacije Istina Pravda Pomirenje iz Tuzle.
“S radošću sam dočekao vijest i poziv da se pridružim. Nisam puno znao na početku, ali sama činjenica da su neki mladi ljudi iz Sarajeva, Zagreba, Beograda i drugih mjesta tu i da obilaze stratišta bez obzira na nacionalnu strukturu žrtava i bez obzira na nacionalnu strukturu izvršilaca svakako je značajna”, kazao je Alić koji je sa aktivistima na terenu bio i tokom aprila kada su obilježena mjesta stradanja u Srednjoj Bosni.
Uz podršku Centra za nenasilnu akciju aktivisti su do sada obilježili više od 90 neobilježenih mjesta stradanja u Bosni i Hercegovini. Popis obilježenih lokacija sa podacima o počinjenim zločinima i procesuiranju odgovornih kao i mapa mjesta stradanja dostupni su OVDJE.