U 17. akciji obilježavanja neobilježenih mjesta stradanja aktivisti iz Bosne i Hercegovine obilježili su mjesta stradanja na području Trnova, Hadžića i Bugojna.
U ovoj akciji obilježavanja mjesta stradanja obilježeno je ukupno osam lokacija koja su vezana za stradanje srpskog, bošnjačkog i hrvatskog stanovništva tokom rata 1992-1995. Radi se o mjestima zatočenja i ubistava u ovim gradovima a koji nisu na dostojanstven način obilježeni.
U Trnovu je obilježena lokacija nekadašnjeg Hotela Treskavica u kojem je krajem augusta/kolovoza 1992. godine formiran zatočenički objekt gdje su dovedene osobe srpske nacionalnosti. U zatočeničkom objektu je boravilo oko 100 zatočenika od čega polovina žena i djece, pod upravom jedinica ARBiH i HOS-a. Nakon tri dana boravka muškarci su premješteni u zatočenički objekat koji se nalazio u Domu zdravlja, dok su žene i djeca premješteni u zatočenički objekat koji se nalazio u obdaništu u Trnovu. Sud BiH je tokom 2021. godine donio prvostepenu presudu u predmetu Edhem Godinjak i drugi kojom su optuženi oslobođeni optužbe da su počinili krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva na području opštine Trnovo, a žalbeni postupak je u toku.
“Veoma je važno za porodice žrtava da postoji ovako jedna organizacija kao što je Centar za nenasilnu akciju koji objektivno obilježava i markira mjesta zatočenja, ne gledajući pri tome ko je kakve vjere i nacije i to radi na nivou BiH. Kada se jedno mjesto obilježi to znači da je ono vidljivo, da neko ima empatiju ka onome šta se tu dešavalo, da postoji mogućnost da neko dođe tu i zapali svijeću, ostavi cvijeće i da se pomole za svoje bližnje”, kaže Goran Timotija, predsjednik Organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila Trnovo.
Na planini Igman, opština Hadžići, obilježena je lokacija nekadašnjeg Hotela Mrazište u kojem je tokom 1993. godine formirano mjesto zatočenja za osobe srpske i hrvatske nacionalnosti koji su na tu lokaciju dovedeni iz drugih zatočeničkih objekata (Silos u Tarčinu, Musala u Konjicu itd.). Zatočenici su bili podvrgnuti nehumanim uvjetima, psihičkim, fizičkim i seksualnim zlostavljanjima i premlaćivanju. Upravu nad objektom imala je jedinica za posebne namjene “Zulfikar”, čije je zapovjedništvo bilo smješteno u ovom hotelu. Sud BiH je 14. juna 2013. godine potvrdio optužnicu kojom se Nedžad Hodžić i Dževad Salčin terete za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva i krivično djelo ratni zločin protiv ratnih zarobljenika. Dževad Salčin je osuđen na dvije godine zatvora, dok predmet protiv Nedžada Hodžića “miruje” zbog bolesti i zdravstvenog stanja optuženog.
Domovi kulture, škole, sudovi, policijske stanice i druge lokacije tokom rata u Bosni i Hercegovini korištene su kao mjesta zatočenja, mučenja, nehumanog postupanja i ubistava, a nakon rata nisu obilježena na adekvatan način kao mjesta stradanja. Grupa aktivista iz Bosne i Hercegovine već šest godina radi na tome da ovakve lokacije obilježe, iskažu solidarnost sa žrtvama i ukažu na važnost primjerenog obilježavanja svih mjesta stradanja.
U Bugojnu obilježen je objekat nekadašnjeg motela “Akvarijum” u kojem je, 17. jula/srpnja 1993., nakon oružanog sukoba između Armije Republike BiH (ARBiH) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO), jedinica za posebne namjene HVO-a, tzv. Garavi, zatočila 46 osoba bošnjačke nacionalnosti. Među zatočenicima su bili muškarci, nekoliko žena, najmanje troje starijih. Zatočenici/e su bili podvrgnuti nehumanim uvjetima, zlostavljanjima, premlaćivanjima i prisilnom radu. Zatočenici su razmijenjeni 28. jula/srpnja 1993. godine. Sud Bosne i Hercegovine je za zločine počinjenje nad zatočenicima u Akvarijumu osudio Slavka Šakića na osam i po godina zatvora za krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, nakon što je Šakić sklopio sporazum o priznanju krivice.
“Mi se danas nalazimo na lokaciji nekadašnjeg motela ‘Akvarijum’ sa namjerom da ga obilježimo i dokumentiramo. Također, tu smo da ukažemo da tolike godine čekamo da za ovaj logor odgovaraju nalogodavci, oni koji su sve ovo ovdje osmislili. Do sada je samo jedan čovjek osuđen ali on nije bio važna karika u osmišljavanju ovog mjesta zatočenja. Treba da svako zna šta se tu desilo jer ovo ovdje nije izmišljeno, stoji tu od 28. jula/srpnja 1993. godine kada su zatočenici razmijenjeni. Vjerovatno će doći neke buduće generacije koje će hladnih glava o ovome pričati i razmišljati i uvidjeti da su ovdje činjenice i da istina nema tri, četiri lica. Upravo zbog njih je važno da ovo mjesto ali i sva druga mjesta u Bosni i Hercegovini obilježimo na dostojanstven način”, govori Vahid Karagić, član Udruženja logoraša Bugojno i bivši logoraš.
Također, u Bugojnu je obilježeno pet objekata zatočavanja bugojanskih Hrvata. Obilježen je nekadašnji Salon namještaja “Slavonija DI”, Gimnazija Bugojno, nekadašnji objekat Kloster časnih sestara – Marksistički centar, nekadašnja Osnovna škola „Vojin Paleksić“ i nekadašnji objekat „BH banke“. Svi pomenuti objekti su tokom 1993. i početkom 1994. godine služili kao zatočenički objekti za civile i vojnike hrvatske nacionalnosti. Zatočenici su bili podvrgnuti nehumanim uvjetima, zlostavljani i premlaćivani dok su se na pojedinim lokacijama desila i ubistva.
Za sve pomenute objekte zatočenja bugojanskih Hrvata postoji nekoliko pravosnažnih presuda Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) osudio je komadanta 3. korpusa ARBiH Envera Hadžihasanovića na zatvorsku kaznu u trajanju od tri i po godine i načelnika Štaba 7. muslimanske brigade 3. korpusa ARBiH, Amira Kuburu, na zatvorsku kaznu od dvije godine. Sud BiH osudio je Enesa Handžića na zatvorsku kaznu u trajanju od osam godina, Aliju Osmića na zatvorsku kaznu u trajanju od tri godine, Osmana Šegu na zatvorsku kaznu u trajanju od pet godina. Sud BiH osudio je Nisveta Gasala i Musajba Kukavica na kaznu zatvora u trajanju od po četiri godine, a Senada Dautovića na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina.
“Za mene osobno obilježavanje neobilježenih mjesta stradanja na području Bugojna ali i cijele BiH je važno zbog izgradnje zdravog sjećanja u našem društvu. Nažalost sjećanje u Bosni i Hercegovini nije izgrađeno na zdravim temeljima, i mi ovom inicijativom imamo za cilj da gradimo budućnost u kojoj nam se prošlost neće obiti o glavu. Važno je da mi ovom inicijativom dajemo glas onim mjestima stradnja i žrtvama koji su zaboravljeni i koji su predmet negiranja, jer u ovom slučaju ‘šutnja nije zlato’ nego je ona stvar koja proizvodi dugoročne i neželjene posljedice za nas”, govori Dalmir Mišković.
Uz podršku Centra za nenasilnu akciju aktivisti su do sada obilježili 127 neobilježenih mjesta stradanja u Bosni i Hercegovini. Popis obilježenih lokacija sa podacima o počinjenim zločinima i procesuiranju odgovornih kao i mapa mjesta stradanja dostupni su na web stranici onms.nenasilje.org.
“Mi imamo taj paradoks da imamo preko 1.000 a možda i 2.000 spomenika i spomen ploča koja govore o ovome rata, prošlom ratu, a da zapravo nisu obilježena sva mjesta stradanja. Imamo potrebu da se takva mjesta obilježe, jer upravo ova koja nisu, su najvažnija. Ona nam daje priliku s tim šta smo mi uradili drugima u tim lokalnim zajednicama, a ne samo šta su drugi uradili nama i zašto su se neki naši borili”, navodi Edin Ramulić iz prijedorske Fondacije za izgradnju kulture sjećanja koji se aktivistima pridružio na ovo akciji.
Video sa akcije: